Zechariah 10

1Ištite od Gospoda dažda u vrijeme poznoga dažda, Gospod će pustiti munje, i daće vam izobila dažda i svakome trave u polju. 2Jer likovi govore ništavilo i vrači vide laž i govore zaludne sne, tješe taštinom; zato otidoše kao stado, i ojadiše se, jer ne bješe pastira.

3Gnjev se moj raspali na pastire, i pokarah jarce; jer Gospod nad vojskama obide stado svoje, dom Judin, i učini da su mu kao konj okićen za boj.

4Od njega je ugao, od njega kolje, od njega luk ubojiti, od njega izlazi i svaki nastojnik. 5I oni će biti kao junaci, gaziće u boju kao blato po ulicama, i biće se, jer je Gospod s njima, i koji jašu na konjma osramotiće se.

6I ukrijepiću dom Judin, i dom ću Josifov spasti, i dovešću ih natrag, jer mi ih je žao, i biće kao da ih nijesam odbacio, jer sam ja Gospod Bog njihov i uslišiću ih. 7I oni od Jefrema biće kao junak, i srce će im biti veselo kao od vina, i sinovi njihovi vidjeće i veseliće se, i srce će im se radovati o Gospodu.

8Zazviždaću im i sabraću ih, jer ću ih izbaviti, i oni će se umnožiti kao što su se bili umnožili. 9I rasijaću ih među narode da se u daljnijem mjestima opominju mene, i živeći sa sinovima svojima da se vrate. 10I dovešću ih natrag iz zemlje Misirske, i sabraću ih iz Asirske, i dovešću ih u zemlju Galadsku i na Livan; i neće im biti dosta mjesta.

11I od tjeskobe će prijeći preko mora, i razbiće vale u moru, i sve će dubine rijeci presahnuti, i oboriće se ponos Asirski i palica će se Misirska uzeti. I ukrijepiću ih Gospodom, i oni će hoditi u ime njegovo, govori Gospod.

12